Fototeka kulturne baštine Ministarstva kulture čuva dvije stotine trideset i šest originalnih, pretežno staklenih, raznoliko dimenzioniranih negativa, te osamdeset i tri kontakt dijapozitiv filma (sveukupno 319 jedinica) s prikazima predmeta iz riznice zagrebačke katedrale. Tek dio od ovih dragocjenosti, što u mah sjedinjuju historičnu činjeničnost, duhovnu uznositost i materijalnu vrijednost, svojim je fotoaparatom još u XIX. st. zabilježio službeni fotograf, tada, Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Ivan Standl. Međutim sustavno fotodokumentiranje predmeta iz riznice zagrebačkog Kaptola započinje 1912. g., odnosno tek nešto više od godine dana nakon osnivanja Zemaljskog povjerenstva za očuvanje kulturnih i historičkih spomenika u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji. Posao fotografskog dokumentiranja u cijelosti je povjeren tada mladom no perspektivnom kustosu Arheološkog muzeja i članu Povjerenstva, Vladimiru Tkalčiću , koji ga privodi kraju 1916. g., upravo u to vrijeme požrtvovno pristupivši spašavanju crkvenih zvona pred rekvizicijom u ratne svrhe. Fototeka kulturne baštine Ministarstva kulture baštinica je ovog vrijednog materijala posredstvom spomenutog Povjerenstva za zaštitu i očuvanje kulturnih spomenika.

Riznica Zagrebačke katedrale gotovo je jednako stara koliko i sama Zagrebačka biskupija, utemeljena 1094. godine. Najstarije rizničke predmete predstavljaju relikvije njenog utemeljitelja sv. Ladislava kralja, primjerice zvonolika misnica skrojena iz Ladislavova plašta te podlaktica njegove ruke u srebrnom relikvijaru. Riznicu katedrale upotpunjava i fundus Metropolitanske knjižnice, koja čuva liturgijske knjige pisane u benediktinskim samostanima južne Francuske, a koje je sobom donio prvi zagrebački biskup Duh, rodom iz Češke.

Kako dolikuje biskupiji osnovanoj od samoga kralja, njeni su liturgijski predmeti bili jednako kraljevske provenijencije kao i papinske, što svjedoči o tisućljetnoj vjernosti hrvatskog naroda Svetoj Stolici. No, njeni su darovani predmeti, kako svjedoči Ivan Krstitelj Tkalčić, i „suze sirotinjske“, jer se je blago skupljalo i nabiralo u kovčege bogataša samo žuljevima tadanjega hrvatskoga kmetstva.

Blago darovano stolnoj crkvi bilo je povjereno kaptolu zagrebačkom na čuvanje, a u njegovo ime o njemu je skrbio kanonik čuvar ili custos. Tako kaptolski statut iz g. 1334. određuje da kustos „mora biti oprezan, zajamčen i razborit u čuvanju crkvenog blaga i neoštećeno držati ga, da se ni malo ne ošteti ili da propadne, jer je odredjeno na ures kuće božje, a nabavljeno je ogromnim troškom i izdatci.“

U prošlosti zagrebačke biskupije poznata su tako samo dva slučaja da je kaptol zagrebački dozvolio zalaganje pojedinih predmeta, i tada isključivo u svrhu obrane i spasa domovine. No kad je 1880. godine u razornom potresu što je pogodio Zagreb i njegovu okolicu između ostaloga i prvostolnica znatno postradala, dozvolio je tadašnji kardinal Mihalović, uz privolu kaptola, da se iz riznice katedrale „sve one stvari, koje su ili oštećene, ili ne imaju umjetne vriednosti“ prodaju za popravak crkve, što je i učinjeno g. 1886., premda su tada prodane (kako bi se više novca priskrbilo) i neke stvari od znatne starine i vrijednosti.

Riznica je vrlo dobro čuvana i osigurana najsuvremenijim sigurnosnim pomagalima. Pa ipak, usprskos svemu tome, jedna i jedina spektakularna krađa ostala je zabilježena u povijesti. Ukraden je, 1927. g., najvredniji izložak – bjelokosni plenarij, koji potječe od prvog zagrebačkog biskupa Duha. Ukrao ga je lažni grof Mirko Pyelik-Inna, koji je stanovao kod zvonara. Budući se predstavljao velikim zaljubljenikom u umjetnine, stekao je vremenom povjerenje domaćina katedrale i imao neograničen pristup umjetninama, pa i onima iz katedralne riznice. Neopazice je načinio duplikat ključeva i izradio kopiju plenarija. Kopija je tako vjerno zamijenila original da nitko u riznici niti posumnjao nije na zamjenu, odnosno krađu. Krađa je, međutim, otkrivena sasvim slučajno: bečki trgovac umjetninama Maks Gluckselig uzaludno je pokušavao od Kaptola otkupiti plenarij za ondašnjih milijun dinara, ali je njegova ponuda uporno odbijana. Boraveći 1929. godine u Bostonu Gluckselig je doznao da je željeni plenarij otkupio tamošnji muzej za polovicu svote koju je on nudio Kaptolu! Vrativši se u Europu trgovac dolazi u Zagreb te posjećuje katedralu. Prve usporedbe s fotografijom originala, koju je donio sa sobom, otkrile su čak pedeset i šest razlika između kopije i originala. Danas se i original i grofova kopija čuvaju u riznici zagrebačke katedrale.

Predmeti iz riznice zagrebačke katedrale u osobitim su prilikama također bili izlagani na pojedinim izložbama, npr. onoj upriličenoj 1873. g. u Beču, na Milenijskoj izložbi u Budimpešti iz 1896. g. i konačno na izložbi posvećenoj upravo rizničkim dragocjenostima zagrebačke katedrale, 1983. g. u Muzejskom prostoru na Jezuitskom trgu.

Sačuvano blago riznice zagrebačke katedrale u cjelokupnom svom značenju i vrijednosti predstavlja neprekinuti kontinuitet – posebice jer je srednjovjekovno crkveno kulturno blago na većem prostoru Zagrebačke biskupije uništeno za vrijeme turske okupacije – i ravnopravno parira vrijednim i značajnim zbirkama srednjoeuropske kulturne crkvene baštine od XII. st. do naših dana.

Priredila: mr. sc. Sanja Grković