Naslovnica / Zbirke / Fototeka kulturne baštine
Skip to main content
Fototeka kulturne baštine
20.02.2008. 13:47
Fototeka sadrži fotografije s područja čitave Hrvatske koje bilježe stanje spomenika kulture, najvećim dijelom arhitekture, odnosno nepokretnih spomenika, i okoliša u kojem se nalaze. Primarna je zadaća fototeke dokumentiranje kulturnih dobara i podrška službama koje se bave njihovom zaštitom, no fotografije su jednako zanimljive povjesničarima, povjesničarima umjetnosti, arhitektima, etnolozima, urbanistima, arheolozima i drugim strukama društvenog usmjerenja. Fototeka obuhvaća 35.000 negativa i 54.465 pozitiva, od čega je digitalizirano 21.172 fotografije. Izbor digitaliziranih fotografija dostupan je na mrežnim stranicama Ministarstva.
Hrvatski
Javno
Slobodno
U ustanovi na zahtjev
Otvorena zbirka
20. st.
Vid Barac, Goran Bekina, Hodina, Vladimir Horvat, Carlo Dragutin Inchiostri, Robert Leš, Hinko Krapek, Goran Maleković, Mihailo Vaso Margetić, Rudolf Mosinger, Zoran Osrečak, Berislav Pavušek, Ottokar Rechnitzer, Ivan Standl, Gjuro Szabo, Vladimir Tkalčić, Nikola Vranić
Nepokretna slika
jpeg
S izvornika
01.10.2007.
Mrežne stranice Ministarstva kulture Off-line baza: Teuta (informacijski sustav kulturne baštine)
Nema povezanih objekata.
Ne
Spomenik kulture, Spomenici kulture, Kulturni spomenik, Kulturni spomenici, fotografi, fotografije
1800
2008
Da
Osoba o kojoj ne znamo gotovo ništa, ili znademo točno onoliko koliko nam to priča dvjestotinjak staklenih negativ-ploča veličine 6 x 9 cm, kao i pripadajući pozitivi, zavidne tehničke kvalitete i neporecive dokumentarne vrijednosti, kojih je Pavušek autor i koje nam je ostavio u nasljeđe.
Pregledaj galeriju
U kontekstu stoljetnog postojanja službe zaštite spomenika kulture, s predanim višedesetljetnim posvećenjem istoj njenog barda Gjure Szabe, a nakon II. svjetskog rata neumornim foto-bilježenjem Nine Vranića, posljednjih osamnaest godina obilježeno je, sukladno dinamičnom načinu suvremenog života, relativno brzom izmjenom petorice fotografa. Iako je njihovo djelovanje unutar matične spomeničke foto-službe bilo vremenski kratkog daha (u pojedinim slučajevima nastavivši se u srodnim institucijama), kvaliteta rada svakog od ovih fotografa ponaosob nije upitna. Ona počiva kako na njihovoj metierskoj izobrazbi, mahom stečenoj u fotografskim usmjerenjima Grafičke škole ili Škole za primijenjenu umjetnosti, tako na izoštrenom pogledu njihova oka, izvježbanom kontinuiranim praktičnim radom. Naposljetku uspjeh njihova rada izvire iz osjećaja i ljubavi prema materiji, subjektu koji promišljajući snimaju: spomeniku i starini, tradiciji općenito.
Gjuro Szabo rođen je 3. veljače 1875. godine u Novskoj, kao sin Gjure, rodom Osječanina, dužnošću na položaju kapetana Krajine, u slobodno vrijeme naklonjenom literaturi te šahu, kojega je prvak, tada, u Hrvatskoj. Gjuro Szabo, junior, osnovno i srednjoškolsko obrazovanje završava u Zagrebu, stekavši uz izbijanje sata staroga zvona sv. Marka i u baroknom blještavilu crkve sv. Katarine, kako navodi Josip Horvat, solidno klasično obrazovanje. Od 1892. do 1896. boravi u Beču i studira germanistiku, upoznavši se usput i s ovdašnjim barokom; za boravka u Nürnbergu i srednjeeuropskom gotikom.
Nikola Vranić rođen je 7. travnja 1933. godine u Bileći. Grafičku školu završio je u Zagrebu 1952. godine, a potom je od 1954. do 1989. godine zaposlen kao fotograf Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu. Odlaskom iz Zavoda djeluje kao samostalni umjetnik.
Vladimir Horvat rođen je 22. kolovoza 1891. godine u Krašiću, općina Jastrebarsko, kao prvorođenac Josipa, pučkog učitelja i Anastazije, kućanice. Imao je dvije sestre, od kojih je dvadeset godina mlađa Anđela svojim predanim radom postala (i ostala) pojmom i primjerom konzervatorskog službenika. I Vladimir je zahvaljujući nadmoći sretnih gena bio darovita, ali i marljiva i poduzetna ličnost. Svestrana, u punom smislu te riječi. Život mu je dodijelio rolu sina, brata i vojnika, dok on sam, odmah po završenoj gimnaziji u Zagrebu, odabire poziv novinara i fotoreportera, pokrenuvši 1911. godine zabavno-humoristički list „Karlovački ričet“, a malo pred izbijanje I. svjetskog rata i list “Bročak“.
Fototeka spomeničke baštine Ministarstva kulture u okviru dragocjenog fotografskog fundusa čuva između ostalog ukupno 36 originalnih fotografskih ploča (29 primjeraka formata 18 x 24 i 7 formata 24 x 30 cm) što prikazuju situacije, eksterijere i interijere prvenstveno fruškogorskih manastira, ali i ostala sjedišta srpske pravoslavne crkve, npr. poput lepavinskog manastira i crkve, pakračke episkopske crkve ili svetišta Sv. Petke kod Dobre vode, tik Vukovara. Snimke su nastale 1885. godine, a autorstvo su jednog iz plejade vrsnih fotografa Rechnitzera.
Godine 1895. i 1896. odvija se u Zagrebu još jedna u nizu ponajprije političkih bitaka između vladajuće mađaronske i oporbenjačkih prohrvatskih stranaka. Razrješenje ovog političkog sukoba u korist vladajuće stranke odrazit će se ovom prilikom međutim povoljno po gospodarski i kulturni život Hrvatske.
„Dne 9. studenog 1880 svanusmo u Zagrebu težkim mutnim jesenkim jutrom. Barometar stajaše 547 milimetara; termometar pokazivaše 9,4 ºC; tanka jesenska magla slegla se ponad zemljom, a iz nje sipila je riedka kišica, dočim je sa sjevero-istoka puhao hladan, vlažan vjetar.
Fototeka kulturne baštine Ministarstva kulture čuva dvije stotine trideset i šest originalnih, pretežno staklenih, raznoliko dimenzioniranih negativa, te osamdeset i tri kontakt dijapozitiv filma (sveukupno 319 jedinica) s prikazima predmeta iz riznice zagrebačke katedrale.
U lipnju mjesecu prošle godine pružila mi se posve neočekivana prilika nazočiti procesu izrade zvona, što je u meni pobudilo osjećaj zbunjenosti i ushita. Zvono?! Što ja uopće znadem o crkvenom zvonu izuzev onih najosnovnijih činjenica da se njegovom zvonjavom vjernici pozivaju na molitvu, te se shodno tome označava i doba dana, vrijeme, ura; dnevni, godišnji i životni ciklusi i događaji u životu puka.
U posljednjem, kipućem, tjednu lipnja mjeseca putovali smo sfumatno-zelenim krajolikom što je drijemno utonuo u međuprostoru Drave i Dunava, na jugoistoku, i mađarske granice na sjeverozapadu. Pa odosmo i dalje od utoka Drave u Dunav kod Aljmaša, nizvodno prema Erdutu i Dalju. Prostor je ovo poriječni - rijeka Drava razdvaja prostor Slavonije od Baranje, Dunav pak dijeli Slavoniju i Baranju od Bačke u Srbiji, no prema Mađarskoj, granica se proteže ravničarskim krajem, lišena riječne ili gorske prepreke.
Pred nepunih godinu dana fotodokumentirajući spomeničku baštinu Iloka, Šarengrada, Bapske, Ilače, Opatovca, Mohova, Tovarnika i Sotina za potrebe projekta „Dunav – put kulture“ te upotpunjavanja fototečnog fonda, grad Vukovar bio nam je tek smještajna točka i ne snimismo tada niti jedne fotografije grada – kiša je bila neumorna, neumoljiva…