Pred nepunih godinu dana fotodokumentirajući spomeničku baštinu Iloka, Šarengrada, Bapske, Ilače, Opatovca, Mohova, Tovarnika i Sotina za potrebe projekta „Dunav – put kulture“ te upotpunjavanja fototečnog fonda, grad Vukovar bio nam je tek smještajna točka i ne snimismo tada niti jedne fotografije grada – kiša je bila neumorna, neumoljiva…
U razdoblju od 27. do 31. ožujka ove godine ponovno se vratismo Vukovaru, gradu heroju i mjestu gdje se fruškogorski obronci smiruju u panonskoj ravnici, a ukroćena Vuka sjedinjuje s Dunavom. Kod Križa. Gradu u kojemu se rodio nobelovac, kemičar Leopold Ružička, kao i arheolog i povjesničar umjetnosti, uvaženi kolekcionar i muzeolog, dr. Antun Bauer.
Ovoga puta došli smo sa zadatkom fotodokumentiranja upravo spomeničke baštine Vukovara. Krenuli smo stopama kolega konzervatora i restauratora iz Komisije za procjenu ratnih šteta, koji ovdje marljivo rade još od druge polovice devedesetih godina, vremena dok je Vukovar bio sastavni dio UMPA-zone.
Vrijeme je u odnosu na prošlu godinu bilo na našoj strani! (Ipak, sada, dok ovo pišem Vukovar spremno dočekuje veliki plimni val Dunava).
Premnogo boli još je ovdje, iako, s vremenskim odmakom, vele Vukovarci, i ona otupi… Krležina misao kako se život ne da usprkos svemu, upravo je više no primjenjiva u ovome ispaćenom gradu. Vukovar vida svoje duševne i svoje materijalne rane. Grad se sustavno obnavlja i postupno uljepšava svoje lice. Razlike su više no vidljive i unutar protekle godine dana, iako tome nisu ni u kojem slučaju kumovale samo vremenske prilike. Naš je pogled s hotelskog prozora ove godine bio oku mnogo ugodniji: s druge, zapadne, strane obnovljenog trga, uz rijeku Vuku, dična mala kupola na zgradi Radničkog doma upija odsjaj zalazećeg sunca. U tijeku je također obnova zgrade Kotarskog suda u Županijskoj ulici, pa i rodna kuća Ružičke u Strossmayerovoj ulici poprimiti će, vjerujemo u dogledno vrijeme, sasvim drugo obličje.
Foto-galerija što slijedi ne sadrži samo fotografije napravljene za netom završenog fotodokumentiranja grada, već dijelom obuhvaća snimke vukovarske spomeničke baštine teško nastradale u razdoblju od prvih srbo-četničkih napada na grad, u ljeto 1991. godine, do pada Vukovara 18. studenog 1991. godine. Fotografije devastirane baštine mahom su snimke članova Komisije za procjenu ratnih šteta. Te su dvije skupine fotografija, dakako, sučeljene. Foto-galerija je upotpunjena snimkama vukovarskog gradskog fotoreportera g. Borisa Bajraka koji neumornim okom i duhom sustavno prati i bilježi puls života grada.
Ekipa je zahvalna Vukovarcu, bivšem branitelju grada i prijatelju g. Josipu Fori, koji nas je upoznao s gradom „iz prve ruke“, te omogućio susret s g. Borisom Bajrakom, fotoreporterom vukovarskog Gradskog poglavarstva. Gospodinu Bajraku najljepše zahvaljujemo što je našoj fototečnoj službi ustupio ukupno 2565 digitalnih fotografija Vukovara, nastalih u vremenu od 2001. do 2005. godine.
Također zahvaljujem na pružanju korisnih informacija o Vukovaru tijekom pripreme terena u Zagrebu, prijatelju i kolegi iz Ministarstva, Vukovarcu g. Zlatku Martiću.
Priredili: Sanja Grković, Goran Bekina
(7. travnja 2006.)