Podunavlje - od Batine do Erduta
U posljednjem, kipućem, tjednu lipnja mjeseca putovali smo sfumatno-zelenim krajolikom što je drijemno utonuo u međuprostoru Drave i Dunava, na jugoistoku, i mađarske granice na sjeverozapadu. Pa odosmo i dalje od utoka Drave u Dunav kod Aljmaša, nizvodno prema Erdutu i Dalju. Prostor je ovo poriječni - rijeka Drava razdvaja prostor Slavonije od Baranje, Dunav pak dijeli Slavoniju i Baranju od Bačke u Srbiji, no prema Mađarskoj, granica se proteže ravničarskim krajem, lišena riječne ili gorske prepreke.
Svrha putovanja bila je foto-dokumentiranje spomeničke baštine Podunavlja, odnosno Baranje i Slavonije, poradi periodičkog upotpunjavanja fototečnog fonda, ujedno i priloga projektu Dunav – putovi kulture. Foto-dokumentiranje je obavljeno analognom metodom, odnosno motivi su zabilježeni na crno-bijelom negativ filmu 6x6 cm, kolor dia-pozitivu 6x6 cm, te digitalno.
Ranim jutrom, preduhitrivši sunčev toplinski udar kretali smo iz Osijeka, s desne obale Drave, ususret ravničarskom žitorodnom pejzažu, presijecanom poljima teškoglavih suncokreta i brkatih kukuruza. Ubrzo su se u prostornim širinama i u krajnjim vizurama uličnih poteza počele pojavljivati duhovne vertikale, crkveni zvonici: jedan, drugi, a nerijetko i treći, simboli koegzistencije različitih narodnosti i vjeroispovijesti ovoga prostora - Hrvata, Mađara, Srba i Nijemaca u kolopletu povijesnih zbivanja i usuda.
Mamile su nas svježine zelenih parkova Bilja, Kopačeva, Darde, Tikveša i Erduta, i njihove dubine, čuvarice arhitektonskih spomena na Adamoviće, lozu savojsku i habsburšku. Ovdje kao da je vrijeme stalo, ali za pohvalu je lokalna inicijativa, podržana također od strane Ministarstva kulture, da se uredi dvorac Tikveš, u čiji dio prostora u budućnosti namjerava useliti Uprava Parka prirode Kopački rit.
Kopačevo i Kopački rit! Plijeni tradicijsko graditeljstvo začinjeno vrbovim prućem i trskom, pa puna gnijezda roda na dimnjacima kuća… Čaplje, jastrebovi, kormorani, gnjurci i ostali ptičji svijet, međutim, duboko u šašu, u hrastovim i jasenovim krošnjama; ni glasa inače neumornoj pjesmi zelene žabe, obične hrženice i crvenog mukača, tek jata vretenaca plavičasto-ljubičastih krila nečujno pilotiraju nad površinom vode. I jedno stablo, posve golo - kormorana. Riječima je ovu pticu oslikao, nenadmašno, Matko Peić.
Ljetno je razdoblje i podvodne su trave onemogućile pristup iz rita do Drave i Dunava. Dunavu smo, stoga, i njegovim naseljima Batini i Aljmašu, prilazili cestom, nizbrdice, usred lesnog vinorodnog brežuljkastog terena s ukopanim zemljanim podrumima. In vino veritas! A Drava nas je u Osijeku na kraju napornih, ali obogaćujućih dana, nagrađivala neponovljivim zalascima sunca…
Iz zagrebačke perspektive, dok ovo pišem, baranjski teren doima se snovitim u svojim nejasnim pretapanjima zelenila, violeta i modrine.
Priredili: Sanja Grković, Goran Bekina
(12. srpanj 2006.)
|
Aljmaš |
Aljmaš |
Batina |
Batina |
|
Batina |
Batina |
Batina |
Batina |
|
Bilje |
Bilje |
Naprijed » 1 2 3 4