Vladimir Horvat rođen je 22. kolovoza 1891. godine u Krašiću, općina Jastrebarsko, kao prvorođenac Josipa, pučkog učitelja i Anastazije, kućanice. Imao je dvije sestre, od kojih je dvadeset godina mlađa Anđela svojim predanim radom postala (i ostala) pojmom i primjerom konzervatorskog službenika. I Vladimir je zahvaljujući nadmoći sretnih gena bio darovita, ali i marljiva i poduzetna ličnost. Svestrana, u punom smislu te riječi. Život mu je dodijelio rolu sina, brata i vojnika, dok on sam, odmah po završenoj gimnaziji u Zagrebu, odabire poziv novinara i fotoreportera, pokrenuvši 1911. godine zabavno-humoristički list „Karlovački ričet“, a malo pred izbijanje I. svjetskog rata i list “Bročak“.
Nikola Vranić rođen je 7. travnja 1933. godine u Bileći. Grafičku školu završio je u Zagrebu 1952. godine, a potom je od 1954. do 1989. godine zaposlen kao fotograf Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu. Odlaskom iz Zavoda djeluje kao samostalni umjetnik.
U kontekstu stoljetnog postojanja službe zaštite spomenika kulture, s predanim višedesetljetnim posvećenjem istoj njenog barda Gjure Szabe, a nakon II. svjetskog rata neumornim foto-bilježenjem Nine Vranića, posljednjih osamnaest godina obilježeno je, sukladno dinamičnom načinu suvremenog života, relativno brzom izmjenom petorice fotografa. Iako je njihovo djelovanje unutar matične spomeničke foto-službe bilo vremenski kratkog daha (u pojedinim slučajevima nastavivši se u srodnim institucijama), kvaliteta rada svakog od ovih fotografa ponaosob nije upitna. Ona počiva kako na njihovoj metierskoj izobrazbi, mahom stečenoj u fotografskim usmjerenjima Grafičke škole ili Škole za primijenjenu umjetnosti, tako na izoštrenom pogledu njihova oka, izvježbanom kontinuiranim praktičnim radom. Naposljetku uspjeh njihova rada izvire iz osjećaja i ljubavi prema materiji, subjektu koji promišljajući snimaju: spomeniku i starini, tradiciji općenito.
Konzervator, muzealac, pisac o umjetnosti i povijesti (Novska, 3. veljača 1875. – Zagreb, 2. svibanj 1943.). Studirao je germanistiku u Zagrebu i Beču i potom je bio nastavnik na gimnazijama u Senju, Osijeku, Bjelovaru i Zagrebu.
Tridesetih godina 20. stoljeća prvenstveno u Zagrebu, a sporadično i u drugim mjestima diljem Hrvatske, s fotoaparatom u ruci djeluje – Berislav Pavušek. Tko je Berislav Pavušek?!